But just stay with me, don't let me go ..

Ja ne umijem da balansiram stvarima, dešavanjima, planovima. Ja uvijek idem iz krajnosti u krajnost. I ne umijem biti spontana, ni avanturistična. Ja ne volim rizik. Volim kolotečinu. Volim tišinu i mir. Ne volim da iskačem iz tračnica. Volim zacrtane puteve. Volim sigurnost. Ne, to ne znači da se ne umijem snaći kada me bace…

Nastavi čitanje →

Kako napraviš da nisam običan? I da me ne vidiš sa gore strane? Koliko uzimam a koliko dajem? Tražim previše od tebe mili ..

Proljeće uvijek asocira na novi život. Natjera me da se zamislim nad prošlošću, greškama iz kojih nikada nisam ništa naučila, i mnogo divnih trenutaka koje sam olahko shvatila i pustila. Čudno je, kako se uvijek najviše držim loših stvari, loših iskustava, riječi, pa jedna tužna uspomena vuče u drugu dok me ne povuku na dno,…

Nastavi čitanje →

Proljeće je stiglo! Žao mi je svih onih kojima to nije važno.

Pozdrav suncu! Zelenilu! Šarenilu! Pozdrav visibabama, tratinčicama, ljubičicama! Pozdrav baletankama, jaknicama, i majicama kratkih rukava! Pozdrav gušteranju na klupama! Zahvala Bogu na još jednom dočekanom godišnjem dobu. Ima nešto neodoljivo ljupko u sunčevim zrakama koje dočekaš u rano jutro, pa ti cijeli dan počne nekako divno. Pa bar meni. I osjećam se naspavano čak i…

Nastavi čitanje →

.. nego luka sigurna gdje bi duša živjela.

Želila bih da se zahvalim mom Medi: na beskrajnom strpljenju za moje mijene raspoloženja od djeteta do divljaka, na hvatanju svih silnih potopa sa mojih obraza, i što je uspijevao da stavi smiješak na još uvijek slane obraze, na jakim zagrljajima, na nježnim riječima, na svim neprospavanim noćima zajedno sa mnom, na ranim ustajanjima radi…

Nastavi čitanje →