Mjesec se nakrivio.

Iako se budim svako jutro, ja još nikad nisam prestao da sanjam.

15.04.2012.

But just stay with me, don't let me go ..

Ja ne umijem da balansiram stvarima, dešavanjima, planovima. Ja uvijek idem iz krajnosti u krajnost. I ne umijem biti spontana, ni avanturistična. Ja ne volim rizik. Volim kolotečinu. Volim tišinu i mir. Ne volim da iskačem iz tračnica. Volim zacrtane puteve. Volim sigurnost.
Ne, to ne znači da se ne umijem snaći kada me bace u nepoznato. Ja se jako brzo prilagođavam. Ali to je kad me bace u nepoznato .. svojevoljno u nepoznato ne bih zagazila.
No to se sve odnosi na stvari, na dešavanja.
Osjećaji .. na tom polju sam izgubljena.
Oh, svejsna sam ja svojih osjećaja, uvijek. Samo što volim da ih potisnem, i ne razmišljam o njima. Jer pod osjećajima ne mogu bistro i jasno da razmišljam, a ja volim da držim konce u svojim rukama. Ono što me muči, jeste, mogućnost da osjećaje drugih ljudi pročitam jako lahko. To što ja se umijem praviti da ih ne vidim, to je nešto drugo. Ali znam ih pročitati.
I onda ne znam šta da radim sa njima.
Ne znam šta da radim sa njim .. kada vidim da ga povređujem.
Kad skoro pa čujem u glavi njegove misli, misli u kojima on vidi da mi je sve bitnije od njega. Misli u kojima misli da je dosadio, i da je naporan. I one u kojima misli da bih ja mogla biti bolja kada bih se potrudila zaista. I one misli u kojima pokušava da razumije moje obaveze, ali pobogu, ima i on obaveza, pa ipak nađe vremena za mene! I onda one grozomorne, tipa misli gdje je on smetnja, i gdje bi možda bolje bilo da ode.
Pa je neraspoložen. Pa su mu svi krivi. Pa onda odluči da je najbolje da i on šuti. Pa se ne javlja, čekajući da ja to prva uradim.
I dok on žrtvuje sve za mene, od mene kao da dobija samo mrvice.
Pa mi onda kaže: Neka, naviknuti ću se ja i na ovo ..
a onda se ja osjećam kao smeće.
I ne, i dalje ne znam kako to da izbalansiram.

Ne bih te bila vrijedna ni da dva života živim.

08.04.2012.

Jer, znam da ljubav nema cijenu ..

Hvala ti  što si uz mene.
Hvala ti  što me podržavaš.
Hvala ti  što mi pomažeš da nosim ovaj teret.
Hvala ti
  što me podigneš kada padnem.
Hvala ti  što i kad ne možeš da me podigneš, onda legneš sa mnom zajedno i pokažeš mi zvijezde.
Hvala ti  što vjeruješ u mene.
Hvala ti  što vjeruješ u mene čak i kada je prestanem da vjerujem u sebe.
Hvala ti  što si moj najbolji prijatelj.

Sretna sam što me voliš.

"A ja živim kroz tvoj pogled, meni tvoje srce kuca,
ti si najsjajnija zvezda što u mraku mi svetluca,
ti si ono malo vode koju držim na svom dlanu,
koju ne dam nikom, čuvam kao najsvetiju tajnu.
Jer ja sebi nisam važan koliko ti meni značiš,
jer ja nisam vredan tebe, ako pored mene patiš,
ako osetiš ikada da je ljubav prošla, kaži,
ma koliko da je lepa, neću da živim u laži.
Život bez tvog zagrljaja je bio kao po kazni,
zato zahvaljujem Bogu što smo se nas dvoje našli.
Samo nebo i ja znamo koliko te volim,
ako napuste te svi, ja sam ću kraj tebe da stojim."


Noviji postovi | Stariji postovi

Mjesec se nakrivio.


Ja više nemam za čim da žalim
ni kome da praštam,
sem maloj krpici svijetla
što me pokatkad dodirne i razbudi
i da vjerujem i da ne vjerujem
i da sanjam i ne sanjam,
isto se vraćam i isto krvarim
i isti me trag vodi uzalud kao slikara
koji bi ponovio svoju najbolju sliku
na komadu bijeloga zlata
a život teče dalje.

#

"Ono što je meni štete naneseno davno sam zaboravio, gubitak je lakše podnijeti nego kajanje."

#

"I za sreću i za tugu potrebno je dvoje."

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
3509

Powered by Blogger.ba