Mjesec se nakrivio.

Iako se budim svako jutro, ja još nikad nisam prestao da sanjam.

30.04.2012.

Preumorna, dođavola!

Umorna od snova,
umorna od snoviđenja,
umorna k'o sada,
nisam bila od rođenja.

Umorna od šuplje,
koja nikad nema kraja,
umorna od pakla,
predaleko sam od raja.

Umorna od laži,
umorna sam od istine,
umorna od naših dana,
mada nemam ništa s time.

Umorna od istoka,
umorna sam od zapada,
umorna od prijatelja,
želim otići iz grada.

Umorna od pjesnika,
umorna od bolesnika,
umorna od veslanja,
miliona davljenika.

Umorna od sutra,
koje nikad nece doći
umorna od očaja,
koji nikad neće proći.

Umorna od rata,
umorna sam i od mira,
umorna od pjesme,
što u moje srce dira.

Umorna od mržnje,
umorna sam bez ljubavi,
umorna od sjećanja,
želim sve da zaboravim.

29.04.2012.

Što više upoznajem ljude, moja soba sve mi je draža.

Ponajviše sam staromodna.
Ma koliko da sam mlada, duša mi je uvijek bila mnogo starija.
Trebala sam biti rođena vijek prije. U doba moralne časti i poštenja, prikoliko.
Ovako dolazim u sukob sa ljudima, sa dragim osoba.
Pa haman više i ne izlazim iz kuće.

Knjige su mi najbolji prijatelji.


Stariji postovi

Mjesec se nakrivio.


Ja više nemam za čim da žalim
ni kome da praštam,
sem maloj krpici svijetla
što me pokatkad dodirne i razbudi
i da vjerujem i da ne vjerujem
i da sanjam i ne sanjam,
isto se vraćam i isto krvarim
i isti me trag vodi uzalud kao slikara
koji bi ponovio svoju najbolju sliku
na komadu bijeloga zlata
a život teče dalje.

#

"Ono što je meni štete naneseno davno sam zaboravio, gubitak je lakše podnijeti nego kajanje."

#

"I za sreću i za tugu potrebno je dvoje."

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
3436

Powered by Blogger.ba